Započinjem...Ali prije nego krenem pisati osjećanja koja su još uvijek uzburkana u meni nakon duge i dirljive priče moje drage gospođe, morala sam zapaliti svijeću, duboko udahnuti, sekundu...dvije zuriti u plamičak koji lepršavo pleše kao da kaže ...HVALA! Mir mi daje..ova svijeća i ovaj tekst koji opisuje ono što ja osjećam...ono u šta ja vjerujem....
Putovanje je započelo...njeno u njenom svježem sjećanju, moje u mislima, zamišljeno. Šutjela sam i posmatrala njene oči koje su suzile, dal' od tuge ili nečeg drugog...ni sada ne znam tačno. Nestrpljivo sam cupkala nogama, čekala da krene i...počela je!
Rani jutarnji sati, hladan vjetar, Skoplje, obilazak...Rekla sam "da,da ...Skoplje je lijepo, jedva čekam da ga posjetim, zaista, ne zamjeri, nego ...pričaj mi...znaš o čemu!"...Duboko sam udahnula, a ona se samo nasmiješila i nastavila.
Kruševo. Mali topli gradić. Topli, ne što je bilo toplo vrijeme...niti je sunce naročito sjalo...Topli, zbog toplih pogleda ljudi, kojima se ujedno može pročitati veličina tuge na bijelim licima. Bili su divni prema njima, kao i prema svima. Puni ljubavi, puni dobrote, velikog srca...Gordi što su takvi...Gordi..zbog Toše!
Uputili su se ka njemu...U tom trenutku osjetila sam kako mi nešto tijelom prolazi...ne znam jesu li to bili trnci, jeza, treptaj duše...Žmirila sam...i samo rekla.."Da, da..Nastavi!"...Uske ulice..kao da su se više uzile...činio joj se težak put...tamo...do njega! Da li je bio težak ili su joj noge odjednom težale, kaže, ne zna! Išla je uskim kaldrmama...kuda...kako...ne znam tačno...samo znam da je stigla!...
Bjelina je zaslijepila njene nenaspavane umorne oči. Vidjela je šarenilo od cvijeća, kale...njegove najdraže...toliko mnogo cvijeća nije znala niti da postoji. Možda uistinu nije bila nemoguća količina cvijeća, no u njenim očima, činilo se, kao da nema kraja, nema granice dokle dosežu buketi i buketi, najviše kala, pa onda i ostalog cvijeća.
"Te sakam", "Te sakam"...svuda okolo, izvezeno, ispisano, izrečeno...nije znala tačno...šta to znači, ali je naslutila i u sebi ponovila, puštajući jednu malu suzu, koja se nije stidjela kliznuti.
Nedugo zatim, nakon što je bjelina smanjila svoj obim i cvijeće sklopilo svoje beskonačne latice, uzela je svijeću, pripalila, pomolila se i....Otvorila sam oči!..Kažem joj "I???, dalje šta je bilo?". Nasmijala se i kao da je čekala da ju to pitam, nastavila je.
Uzela je drugu svijeću, pripalila i rekla: "Mili Toše, ovo pali za mir duše tvoje mlade, u ime Emine, ona te mnogo voli!". Prestala sam disati, suze su samo nalazile put niz obraze, zagrlila sam je i rekla: "HVALA! Hvala što si se sjetila mene, Hvala što si me provela kroz svoje sjećanje, al otići ću i ja, otići ću...Moram! Toše Te sakam zasekogaš!!"
Uzdahnula je na isti način kao što je to učinila i prije nego je krenula na to putovanje, u posjetu...Pogledala me i nastavila dalje.
Nije nastavljala da priča o Tošinom vječnom prebivalištu iako sam molila da mi opiše sve...samo je još jedno rekla:
"Suzdržala sam suze, nisam odmah zaplakala, ali Emina, vjeruj mi, tamo se nalazi jedna ptica, kada ona pusti glas, nešto kao da ti se stegne u grlu, suze same krenu...Ta ptica, ona, ima tako tužan pjev, više kao plač. Kao da plače. Kao da plače za Tošom!"
Slijedeća lokacija je bio Manastir "Sveto Preobraženje", Teško je bilo doći gore, ipak to je najviša tačka na Balkanu. Nalazi se na najvišoj nadmorskoj visini. Bilo je teško, no uspjela je. Gore, kada je pogledala okolo, kao da joj je bio svijet na dlanu, sve tako malo...sve sitno..lijep je to osjećaj bio...ali ipak, da bi do njega došla, i sada osjeća bolove u nogama...7 kilometara pješice uzbrdo...činilo se nemoguće...neostvarivo, ali je ipak uspjela...
Stigla je preko trnja do zvijezda!
Dragi moji, nadam se da vam se svidjela moja priča, ovo je moj način da vam prenesem dio putovanja na kojemu je bila moja komšinica sa mužem. I danas je noge bole, no kaže, vrijedilo je. Slike još uvijek ne posjedujem...nisu još izrađene, ali čim ih dobijem podijeliti ću ih s vama mili moji.
Inače, ovo je bilo od 06. 03. 2009 do 10. 03. 2009. Agencija je organizovala ovo predivno putovanje povodom 8 Marta, na koje ja, nažalost nisam mogla ići.
VE sakam site!
Te sakam Toše! Najmnogu!
